Design a site like this with WordPress.com
Get started

VIŠNJA PETROVIĆ, Malo, tiho, nevidljivo

1987.

U potazi za vizuelnom tišinom ja sam dobrovoljno u zoni monotonije, i granicama monohromije i činjenične praznine.  Ne poričući svojevrsni hedonizam u takvom okruženju trudim se da svakom usamljenom i diskretno upotrebljenom crtačkom elementu dam vizuelno i smisleno dostojanstvo i pažljivo vaganu meru. U tom smislu smatram se koloristom.

U procesu poništavanja postoji stanje crteža u kojem je on i dalje vidljiv, čak i čitljiv, ali nije više artefakt. Taj momenat mi se čini vrlo zavodljiv, a njegovo iskušavanje dragoceno u postavljanju privatne definicije umetničkog dela.

1995.

Poslednjih deset godina istraživala sam, uzgredno, medij objekta i male plastike koristeći savremene skulptorske i industrijske materijale i njihove kombinacije. minimalna intervencija na objektima malih formata ( metal, poliester, silikon, staklo , guma ) bila je usmerena na  problem transparencije imaginarnog, ili realnog unutrašnjeg svetla zatvorenog unutar objekta.

2019.

Inicijalni deo izloženih radova  ( „Telo“, „Duša“ ) nastao je krajem osamdesetih godina kao usamljeni pokušaj neodgovornog poigravanja sa materijalima i formama koje su pokazivale zajedničku usaglašenu rezonaciju. Objekti nastali tokom 2019. posledica su starijih istraživanja i nastavak nikad zaboravljene ludističke i hedonističe igre i manufakture forme i materijala. Ovo su možda moji jedini radovi, koji su nastali oslobođeni jedinstvene ideje i ideologije, strogosti prema formalnim vrednostima i potrebe za sveobuhvatnom kontrolom artefakta u prostoru. Oni predstavljaju, za mene retke trenutke prepuštanja slobodnim formalnim asocijacijama i intimnim naracijama. Retko prisutno svetlo koje dopire iz unutrašnjosti pojedinih objekata reminiscencija je na vreme kada je ono bilo sublimacija ideje o životu.

Višnja Petrović

Višnja Petrović je rođena 1960. u Novom Sadu. Osnovne (1984) i magistarske (1987) studije završila je FLU u Beogradu, odsek slikarstvo. Zaposlena je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu od 1993. godine, gde trenutno radi kao redovni profesor. Član je SULUV-a. Održala je devet samostalnih i sedamdeset kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Radi u mediju crteža, skulpture – objekta i fotografije, posebno se interesujući za fenomen linije u dve i tri dimenzije i funkciju linije u definisanju fizičkih i matematičkih fenomena. Takođe istražuje funkciju svetla unutar objekta kao vizuelne metafore i prostornog dijagrama. Dobitnik je više nagrada za crtež i sliku. Njeni radovi se nalaze u privatnim kolekcijama u Srbiji i Švajcarskoj.