Design a site like this with WordPress.com
Get started

STEVAN KOJIĆ, Samoodrživi sistem apsurda

Stevan Kojić, Self sustaining system of the absurdity

Samoodrživi sistem apsurda je konceptualna instalacija, kontinuirano razvijana duži niz godina, koja nudi lični meditativni prostor za samoizolaciju. Instalacija neprestano rešava zadatak u krug, poput perpetuum mobila koji ne želi da pronađe konačno rešenje. Sve je naizgled usporeno, a jedino što čujemo je mašinski ritam AI algoritma koji beskrajno broji otkrivena ljudska lica u slici rotirajućeg bonsai drveta i ambijentalni zvuk teremina koji beleži našu interakciju sa palmom. Pravi zadatak ne postoji, osim permanentnog kretanja, bez obzira na moguća iskliznuća okolnog prostora ili interakcije.

Samoodrživ sistem apsurda je interaktivna / autonomna hibridna instalacija koja se poput virusa širi kroz prostor transponujući postojeće strukture i objekte (kućne predmete, računare i biljke) u nove hibridne konstelacije, koje predlažu arhitekturu postapokaliptičnog staništa za mikro-zajednice temeljene na simbiozi čoveka, prirode i mašine.
Izgrađena kao otvorena forma, instalacija se bavi pitanjima konstrukcije i upotrebe zatvorenih User Friendly / Black Box uređaja i mreža, kao jednog od ključnih stubova koji omogućava (samo)održavanje globalnih sistema upravljanja i potrošnje postindustrijskog / postinternet kapitalizma. “Kreativna primena” sistema veštačke inteligencije, Deep Learning / Deep Data neuronskih mreža koje izvršavaju zadatke prepoznavanja i klasifikacije velikom brzinom uveliko je povećala amplitudu kontrole i sintetičke semiotičke produkcije. Ovde se postavlja pitanje nejednakosti kao potencijalnog odraza razlika u razvoju „ljudskog kapitala“ i kao odraza razlika u valorizaciji visokokvalifikovanog rada koji stvara nove sadržaje (i nove „kreativne alate“) sa jedne strane i rada koji postaje suvišan procesom automatizacije (robotika i veštačka inteligencija) sa druge.

Preklapajući političke i poetske konstrukcije i koncepte, Samoodrživi sistem apsurda reflektuje problem fluidnih atributa vrednosnih sistema tranzitnog društva zapadnog Balkana kroz neprestane promene u odnosu između javnog i personalnog entiteta. Rad se bavi kritikom našeg vremena sa pogledom na socijalnu anksioznost i koncept socio-ekološke elastičnosti koji testira sposobnost i spremnost za otpor, oporavak i održavanje u novim situacijama i okruženjima.

Stevan Kojić (1973, Kikinda) diplomirao je na vajarskom odseku Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu 1997. i magistrirao na istom fakultetu 1999. Redovni profesor je na Katedri za nove likovne medije Akademije umetnosti u Novom Sadu i na Fakultetu likovnih umjetnosti u Cetinju. Kao profesor bio je angažovan u nastavi na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju.

Dobitnik nagrade internacionalnog bijenala mladih, Konkordija, Vršac, 2002; XXI Salona Galerije savremene umetnosti, Pančevo, 2003; 2META Fondacije, Bijenale vizuelnih umetnosti, Pančevo – Bukurešt, 2002 i Velike nagrade 29. novosadskog likovnog salona, Galerija Matice srpske, Novi Sad, 2010. 

Učestvovao je na grupnim i samostalnim izložbama, festivalima i simpozijumima u: Austriji, Bosni i Hercegovini, Češkoj, Crnoj Gori, Francuskoj, Hrvatskoj, Italiji, Japanu, Južnoj Koreji, Kanadi, Makedoniji, Nemačkoj, Rumuniji, SAD, Slovačkoj, Sloveniji, Srbiji, Švajcarskoj, Tajvanu i Turskoj.

http://www.stevankojic.com

—————————–

Self-sustaining System of the Absurdity is ongoing conceptual installation that offers a personal meditative space for self-isolation. The installation constantly solves a task in a circle, like a perpetuum mobile that does not want to find a final solution. Everything is seemingly slow, and the only thing we hear is a machinelike rhythm of an AI algorithm, which endlessly counts detected human faces in the live image of a rotating bonsai and an ambient sound of theremin that sonifies our interaction with a palm. The real task does not exist, except of permanent movement, regardless of possible slippages of surrounding space or interactions.

Self-sustaining System of the Absurdity is an interactive / autonomous hybrid installation that spreads like a virus through the space by transposing existing structures and objects (household items, computers and plants) to new hybrid constellations that proposes the architecture of post-apocalyptic habitat for micro-communities based on the symbiosis of man, nature and the machine.

Built as an open form, installation is addressing questions of the construction and use of closed User Friendly / Black Box devices and networks as one of the key pillars that provides (self) sustaining of global control and consumption systems of post-industrial / post-internet capitalism. The “creative use” of Artificial Intelligence, Deep Learning / Deep Data systems of neural networks that perform recognition and classification tasks at high speed, has extensively increased the amplitude of control and synthetic semiotic production. Here, the issue of inequality arises as a potential reflection of the difference in the development of “human capital” and as a reflection of the difference in the valorisation of highly skilled work that creates new content (and new “creative tools”) and of work that becomes redundant with the automation process (robotics and artificial intelligence).

By interlacing politic and poetic constructions and concepts, Self-sustaining System of the Absurdity reflect upon the issue of fluid attribute of value systems in Western Balkan transit society trough unceasing changes in relation between public and personal entity. The work deals with a critique of our time with a view on social anxiety and on the concept of socio-ecological resilience that tests capability and willingness to resist, recover and sustain in new situations and environments.

—————————–

Stevan Kojic (1973, Kikinda, Serbia) finished (BFA) at the Department of Sculpture of the Faculty of Fine Arts, Belgrade in 1997 and completed his Master of Arts (MFA) degree at the same Faculty in 1999. He is currently completing his PhD at the Academy of Arts in Novi Sad. He is a full professor at the New Media Department at the Academy of Arts in Novi Sad and at the Faculty of Fine Arts in Cetinje. As a professor he was also engaged in teaching at the Academy of Fine Arts in Trebinje.

He received awards: at the International Biennial of Young Artists, Konkordija, Vršac, 2002; at XXI Salon of the Gallery of Contemporary Art, Pančevo, 2003; from 2META Foundation at the Biennial of Visual Arts, Pančevo – Bucharest, 2002 and the Grand Prix of the 29th Novi Sad fine Arts Salon, the Gallery of Matica srpska, Novi Sad, 2010.

He participated in group and solo exhibitions, festivals and symposia in: Austria, Bosnia and Hercegovina, Canada, Check Republic, Croatia, France, Germany, Italy, Japan, Macedonia, Montenegro, Romania, Serbia, Slovakia, Slovenia, South Korea, Switzerland, Taiwan, Turkey and USA.

http://www.stevankojic.com